Josipa Bišćan, predsjednica Društva za kvalitetu
Društvo za kvalitetu u suorganizaciji s Klinikom za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“, Zagreb, 15.11. 2019. održalo je u Predavaonici Klinike stručno događanje povodom obilježavanja Svjetskog dana prevencije dekubitusa.
Dekubitalni ulkus jedan je od indikatora kvalitete zdravstvene skrbi i pokazatelja sigurnosti pacijenata bez obzira radi li se o bolničkoj ili izvanbolničkoj skrbi. Dekubitus je veliki medicinski, socijalni i zdravstveno-ekonomski problem i izvor velikih financijskih troškova za zdravstvene sustave. Skup je okupio medicinske sestre iz Klinike za infektivne bolesti „dr Fran Mihaljević“ te sudionike iz različitih zdravstvenih ustanova iz Zagreba i Hrvatske.
Na početku skupa prigodnim riječima nazočnima su se obratili: ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“ prof. dr. sc. Alemka Markotić, predstojnik Klinike prof. dr. sc. Ivan Puljiz i pomoćnica za sestrinstvo – glavna sestra bolnice magistra sestrinstva Adelka Zoretić. U ime Hrvatske udruge medicinskih sestara skup je pozdravila i predsjednica Udruge magistra sestrinstva Tanja Lupieri, a u ime Hrvatske komore medicinskih sestara skup je pozdravila diplomirana medicinska sestra Katarina Dugina.
Na samom uvodu prikazan je kratki film od EPUAP-a koji govori o svim poteškoćama s kojima se susreću bolesnici s dekubitalnim ulceracijama, a predsjednica Društva za kvalitetu Josipa Bišćan je u svom izlaganju govorila o Svjetskom danu prevencije dekubitusa, Deklaraciji iz Rio de Janeira, EPUAP smjernicama za prevenciju i liječenje dekubitusa koje je potrebno i kod nas primjenjivati te važnosti kontinuirane edukacije, odgovornosti svih zdravstvenih djelatnika, multidisciplinarnom pristupu i značaju svih institucija u sagledavanju tog izrazito značajnog financijskog i zdravstvenog problema.
Kroz predavanja medicinske sestre Klinike za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“ su iznijele svoja iskustva u prevenciji i zbrinjavanju bolesnika s prisutnim dekubitalnim oštećenjem. Također se govorilo o važnosti prevencije, prijavljivanju i praćenju dekubitusa, pravnim aspektima fotodokumentiranja dekubitusa, cijeni zbrinjavanja koja je vrlo često višestruko veća u odnosu na ono što se naplati od strane HZZO-a, neujednačenosti skrbi u onomu kako se dekubitus liječi u bolnici i onomu u izvanbolničkoj skrbi. Sestre iz primarne zdravstvene zaštite iz patronaže su prikazale svoja iskustva kao i sestre iz Ustanova za zdravstvenu njegu u kući.
Održano je i predavanje na temu Propuštena zdravstvena njega, međunarodni i višedimenzionalni problem, RANCARE projekt u kojem je Društvo sudjelovalo s nekoliko radionica i predavanja. Pojam je Josipa Bišćan ukratko povezala s tematikom – zbrinjavanje dekubitusa.
Kroz Okrugli stol postavljena su pitanja svim predavačima te se razvila konstruktivna diskusija na pojedina pitanja koja su se odnosila na odgovornosti medicinskih sestara, uspostavu što kvalitetnijeg sustava praćenja tijekom 24 satne zdravstvene skrbi, vođenje sestrinske dokumentacije, fotodokumentacije, edukacije i priznavanja kompetencija, autonomije sestara u procjeni i zbrinjavanju dekubitusa. Razgovaralo se o tekućim problemima i tomu gdje se medicinske sestre u svemu tome sada nalaze i čemu streme u budućnosti.
Na skupu su iznesene još trenutno aktualne smjernice EPUAP-a iz 2014. godine za prevenciju i liječenje dekubitusa prevedene na hrvatski jezik koje će biti dostupne na web stranici Hrvatske udruge medicinskih sestara zbrinjavanje dekubitusa. Društvo za kvalitetu je ishodilo dozvolu za prijevod.
„Cilj ovih smjernica je davanje preporuka za prevenciju i liječenje dekubitusa utemeljenih na dokazima kojima bi se mogli služiti zdravstveni djelatnici širom svijeta. Svrha preporuka za prevenciju je usmjeravanje njege utemeljene na dokazima radi sprječavanja razvoja dekubitusa, a svrha preporuka usmjerenih na liječenje je pružanje smjernica utemeljenih na dokazima usmjerenih na najučinkovitije strategije za promicanje liječenja dekubitusa.
Smjernice su namijenjene svim zdravstvenim radnicima, bez obzira na kliničku disciplinu, koji su uključeni u njegu pacijenata kod kojih postoji rizik od nastanka dekubitusa ili onih kod kojih je dekubitus već nastao. Ove se smjernice odnose na sve kliničke uvjete, uključujući bolnice, rehabilitacijsku njegu, dugotrajnu njegu, potpomognut život kod kuće, i ako nije izričito navedeno, može se smatrati prikladnom za sve pojedince, bez obzira na dijagnozu ili druge zdravstvene potrebe. Poglavlja ovih smjernica koja se odnose na Posebne populacije daju dodatne smjernice za skupine stanovništva s dodatnim potrebama, uključujući osobe u palijativnoj skrbi, intenzivnoj skrbi, dječjoj sobi, operacijskoj sali, pretile pacijente i pacijente s ozljedom leđne moždine te starije osobe. Uz to, smjernice se mogu koristiti i kao resurs za pojedince kod kojih postoji rizik od nastanka ili kod kojih se već razvio dekubitus kako bi se ojačala svijest o nizu dostupnih preventivnih i terapijskih strategija. Prevencija i liječenje dekubitusa na sluznicama nisu obuhvaćeni ovim smjernicama.“ ( izvor: Prevencija i liječenje dekubitusa: Kratki referentni vodič, EPUAP, 2014.)
