Obilježavanje Noći knjige 24. travnja 2017.

Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“

Noć knjige je manifestacija koja u središte interesa stavlja knjigu, autora, čitanje i čitatelja, nastojeći barem na trenutak skrenuti pozornost na ljepotu i značenje pisane riječi. Noć knjige 2017. obilježana je u 234 grada i mjesta širom zemlje. Više od 500 sudionika: knjižnice, knjižare, nakladnici, odgojno-obrazovne ustanove, instituti, kulturni centri, bolnice, muzeji, udruge pisaca i ljubitelja knjige pripremilo je za taj dan 1057 različitih programa. I ove godine u događajima je sudjelovalo Društvo za povijest sestrinstva HUMS-a u knjižnici Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ (ŠNZ).

Program je započeo predavanjem Darije Hofgräff i Sande Franković „Osnutak prve medicinske škole u Hrvatskoj: učenice mlade, neporočne i zdrave“. U predavanju su prezentirani historiografski podaci sakupljeni u arhivskim fondovima Hrvatskog državnog arihva i Državnog arhiva u Zagrebu, službenim publikacijama Narodnih novina i Službenih listova i do sada objavljene literature vezane uz povijest Škole. Prikazani su podaci vezani uz datum osnivanja škole, početak i trajanje nastave za prvu generaciju učenica te broj upisanih i ispisanih učenica, kao i završenih sestara u prvoj generaciji učenica.
Predavanje „Povijest Pulmološkog društva Hrvatske udruge medicinskih sestara” održala je Tatjana Munko. Predstavljena je povijest Pulomološkog društva koje je s radom započelo 25.11.1974. U predavanju je izložen rad jednog od najstarijih društava HUMS-a i najavljeno izdavanje monografije. U prostorijama knjižnice izloženi su Bilteni Pulmološkog društva izdavani od 1975. do 1989. godine, a izložbu su pripremile Jasminka Ban Grahovac, Slađana Režić, Božica Jurinec.
Noć knjige je završena predstavljanjem knjige „I opet bih bila sestra – svjedok jednog vremena” autorice Stane Lovrić. Knjigu su predstavile urednice knjige Rosana Svetić Čišić, Sanda Franković i autorica. Jedna od urednica knjige Sanda Franković naglasila je: „Knjiga nije samo bogata biografija medicinske sestre koja je u svijetu sestrinstva djelovala pedeset godina, već je knjiga iznimno slojevita i može se čitati na mnogo načina. Ona govori o selu i životu obitelji nakon II svj. rata. Težini raspadanja seoskih obitelji i pustošenju seoskog prostora u kojem je čuvana mudrost teško razumljiva „asfaltiranom“ čovjeku. Govori o nemirima koji opsjedaju dušu mladoga čovjeka i pozvanosti i ponosu da se služi potrebitima. Priča je to o entuzijazmu da se bolničko okruženje učini prostorom u kojem je čovjek vidljiv i nastojanjima da se volonterskim radom unaprijedi skrb. Spominje se sudbina ljudi u Domovinskom ratu, njihova hrabrost i opredijeljenosti da djeluju časno u uvjetima koji donose mnoge etičke dileme i kušnje. Donosi beznađe ratom poharanih mjesta gdje i u takvim prilikama nalazimo iskre veselja. Govori o entuzijazmu s kojim je stvaran hospicijski pokret. U knjizi nalazimo povijest razvoja profesionalne udruge kao temelja na kojem počiva današnji rad sestara u našoj zemlji. Ali govori i o veselju, predanosti i stvaranju toplog suradničkog i prijateljskog okruženja. Čitajući knjigu, u tom bogatstvu uvida, svatko može naći ponešto za sebe: povjesnu građu, uvid u organizaciju bolničke službe, doprinos nacionalne udruge razvoju sestrinstva, stradanja i rad medicinskih sestara u Domovinskom ratu, materijale za nastavnički rad i još mnogo toga. Međutim, oni koji će knjigu čitati od korica do korica, njene fusnote i ono što piše između redova, u njoj će naći više od svjedočanstva jednog vremena. Autorica se u izlaganju uzdiže iznad svakodnevice, iako u njoj djeluje, donoseći nam upravo ono što je za sestrinstvo bitno i ono što ima bezvremensko obilježje. Djelo u svojoj sveukupnosti daje poruku da sestrinstvo predstavlja stalno opredjeljenje i djelovanje u promicanju ideje humanosti i orijentiranosti prema čovjeku. Stoga knjiga autorice Stane Lovrić dolazi upravo u trenutku kada stisnuti sveopćom racionalizacijom, izračunima, nadzorom kvalitete, cjeloživotnim obrazovanjem, međunarodnom razmjenom i zaglušeni bujicom pojmova koje nameće današnje društvo ponekad ispustimo iz vida da je osnovni pojam našeg djelovanja čovjek. Stoga knjiga „I opet bih bila sestra – svjedok jednog vremena“ obogaćuje čitatelja za uvid u sestrinstvo u toj njegovoj biti i osim što je vrijedno preporučiti je svima koji sestrinstvo žive treba je posebno preporučiti onima koji tek trebaju spoznati njegovu posebnost i ljepotu.“
Zvonimir Kralj

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail