Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja na svim kontinentima brojnim događanjima posvećenim očuvanju i zaštiti okoliša u cilju zaštite prirodnih resursa, te kako bi se skrenula pozornost na opasnost koja prijeti životu na zemlji zbog porasta globalnog onečišćenja.
U Hrvatskoj se Dan planeta zemlje organizirano obilježava od 1990. uz značajan angažman udruga za zaštitu okoliša i prirode. Tom prigodom oranizirane su brojne akcije čišćenja kopna, priobalja i pomorja, edukativne radionice za djecu, izložbe fotografija, okrugli stolovi kao i druga tematska izlaganja.
Shvaćajući važnost očuvanja prirode, akciji se pridružila i Hrvatska udruga medicinskih sestara usponom na Klek (1181 m). Izletu se odazvalo 38 sudionika od sedam do šezdeset i sedam godina. Neizostavan dio izleta bio je posjet Ogulinskom muzeju sa stručnim vodstvom. Djeci je naročito bila dojmljiva maketa koja je predstavljala položaj hrvatskih Oružanih snaga u vrijeme Oluje. Saznali smo o bližoj i daljoj prošlosti tog kraja, najpoznatijoj oguličanki – Ivani Brlić Mažuranić i njezinoj ljubavi prema Kleku i Ogulinu te zašto Klek nazivaju kolijevkom hrvatskoga planinarstva.
Klek je planina istaknutog stjenovitog vrha, a gledan s istoka i juga doima se kao usnuli div. Jedna legenda kaže da je Klek bio jedan od starih slavenskih bogova koji se zagledao u ženu boga Peruna te je morao pobjeći. Na mjestu današnje planine Perun ga je sustigao i pogodio strijelom u nogu. Od umora i boli, a posebno od straha Klek je pao i skamenio se. Otud lik Kleka kome se vidi glava, skvrčene noge i uzdignuta stopala (Klečice).
Klek je osim toga poznat i po klečkim vješticama. Iako su to samo legende, istina nije bila daleko od jezivih priča. U muzeju grada Zagreba čuvaju se sudski spisi o ispitivanju takozvanih vještica. Legende ili ne, uvjerili smo se u čarobnu ljepotu ove planine.
Ishodišna točka planinarskog dijela bio je zaseok Bjelsko. Na stazi su kroz desetak poučnih ploča prezentirane geološke, geomorfološke, hidrogeološke i speleološke osobitosti ovog značajnog krajobraza. Uspon do planinarskog doma svi sudionici savladali su bez poteškoća, a većina se popela na vrh gdje ih je dočekalo pjenušavo iznenađenje. Spust je zbog nedavnih obilnih kiša bio zahtjevniji što je rezultiralo pokojim sklizanjem, ali bez posljedica.
Za kraj, posjetili smo biser ovoga kraja – jezero Sabljaci ili kako ga stanovnici zovu „ogulinsko more“.
Uz pjesmu i ples u autobusu, put do Zagreba činio se prekratak. Jedno je sigurno – sljedeća destinacija bit će sigurno udaljenija.
