Stana Lovrić rođena je u slavonskom selu Lučinci u 9.ožujka 1939. godine. Osnovnu školu završila je u rodnom selu, a srednju školu za medicinske sestre u Mlinarskoj 1963. godine. Kao medicinska sestra s radom započinje 1. srpnja 1964. godine u Klinici za plućne bolesti Jordanovac, istovremeno nastavljajući školovanje i 1969. godine diplomirala je na Višoj školi za medicinske sestre u Ljubljani. Aktivno je sudjelovala u radu Društva medicinskih sestara i medicinskih tehničara SR Hrvatske (HUMS). Sudjelovala je u osnivanju Pneumoftiziološke sekcije gdje je obnašala funkciju predsjednice od 1978. do 1980. godine. Bila je urednica Biltena koji je izdavala Pneumoftiziološka sekcija od 1975. do 1978. godine,. Početkom Domovinskog rata odlazi u Medicinski centar za ljudska prava pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te svoje znanje i organizacijske sposobnosti nastavlja prenositi pripremajući tečajeve kojima se prognanici osposobljavaju za pomoćne djelatnike u zdravstvu. Nakon završetka Domovinskog rata nastavlja s terenskim radom održavajući sedmodnevne seminare za volontere – njegovatelje koji brinu o starim i nemoćnim osobama. Po završetku rada na terenu 1999. godine uključuje se kao volonterka u palijativni tim za kućne posjete u sklopu Hrvatske udruge prijatelja hospicija i zajedno s prof. dr. sc. Anicom Jušić 1. prosinca 1999. godine ostvaruje prvu hospicijsku kućnu posjetu u Republici Hrvatskoj. Tijekom narednih deset godina obavila je 1.600 posjeta i bdijenja, o čemu je pisala u svojoj knjizi Uz čovjeka na odlasku iz života (Hrvatska udruga njegovatelja, Zagreb, 2013.). Bila je članica Matice Hrvatske – ogranak Zaprešić. Objavila je četiri zbirke poezije, a za svoj stručni rad primila je brojne nagrade i priznanja. Umrla je u Zagrebu 12. travnja 2023. godine.
Medicinska sestra Stana Lovrić bila je edukatorica mnogih generacija sestara, pjesnikinja, velika prijateljica, izvrsna motivatorica i dobra duša. Njezin život odlikovao se stručnim radom, humanošću, brigom i pažnjom za potrebite.
Vjerujući da kraju života treba posvetiti istu onu pažnju koja se pruža ulasku u život, mi se opraštamo od sestre Stane, koristeći se riječima njezine pjesme upućene medicinskim sestrama. (U ime čovjeka, Zagreb, jesen 1972.)
Svim Anama, Nevenkama, Marijama…
….
U ime svih koji to nisu stigli reći
U ime svake utješene majke
U ime svakog ozdravljenog
U ime svakog bolesnika koji vas čeka
HVALA vam!
Veliko HVALA
U ime ČOVJEKA!
Dubravka Trgovec
